”Dvije fotografije” naziv je izložbe Borisa Cvjetanovića postavljene u City light boxu smještenom u pješačkoj zoni između Galerije i parkirališta. Stvarni galerijski prostor, dugački prozorski niz u prizemlju knjižnice, privremeno je onesposobljen te je galerija izmještena u nekoliko koraka udaljen gradski reklamni izlog. Izmještanje rezultira novom situacijom u kojoj novi galerijski punkt, kao zarez u prostoru, postaje sjecište, povezujuća točka i simulakrum prostornih smjerova, objekata i sadržaja. Dvije fotografije prikazuju dvije začudne situacije, fragmente vjetrobanskih stakala parkiranih automobila u čijim se odrazima nazire krošnja stabla, a u brisačima su zataknute neobične kolekcije – s jedne strane snopovi parkirališnih kazni, a s druge crnobijelih fotografija. Stvarne i fotografirane situacije se odvajaju. (iz predgovora Irene Bekić)
Navedeno je bilo i polazišna točka za razgovor o izložbi. Naime, koncepcijsko polazište razgovora/radionica Školice umjetnosti (Galerija Prozori, Knjižnica S. S. Kranjčevića) je da mi unaprijed posjedujemo alate za razumijevanje i razgovor o umjetnosti, ali ih nismo osvijestili. Slobodni razgovor, bez prethodnih uputa ili teorijskih pojašnjenja, dovest će do ključnih pojmova/tema o kojima umjetnički rad govori te time potaknuti analitičko i kritičko mišljenje kod djece. Takav pristup omogućuje djeci da uspostave relaciju između umjetnosti i svoje svakodnevice te da sami dođu do zaključka zbog čega im je umjetnost važna u životu i na koji način im može koristiti. Pritom se djeca oslobađaju nelagode pri razgovoru o suvremenoj umjetnosti, osposobljavaju se za njezino razumijevanje te se razbijaju predrasude da je suvremena umjetnost nerazumljiva, teška ili da je upućena nekom drugom.
