Dana 26.03.2018. u 11:30 posjetili smo knjižnicu S.S. Kranjčević kako bi nam marljivi volonteri održali predavanje o izbjeglicama, migrantima i azilantima. Nakon ugodne dobrodošlice objasnili su nam što zapravo znače riječi kao izbjeglica, migrant i azilant.
Završetkom te teme izašli smo van i dobili listiće, svatko svoju ulogu koju nitko nije smio vidjeti. Uloge su bile na primjer: djevojka iz Afganistana u kampu za izbjeglice u Grčkoj bez pratnje, menadžer iz Agrokora. Dok smo svi stajali u liniji gospođa je čitala izjave kao što su: mislim da imama pravo glasa u svojoj državi, siguran sam u svojoj zemlji. Svatko tko je mislio da je ta izjava točna za njega se pomaknuo jedan korak naprijed. Nakon pročitanih izjava svi smo pročitali svoje uloge. Dok smo čitali primijetili smo da nas koji smo na kraju ne mogu čuti ovi skroz naprijed. Zaključili smo da tako ni djeca i drugi ljudi koji su morali pobjeći iz svoje zemlje nemaju dovoljno prava i ne mogu se usporediti s na primjer menadžerom iz Agrokora.
Zatim smo se podijelili u tri grupe. Svaka grupa je dobila jednu skupinu crteža. Dobili smo pitanja i prokomentirali pred svima svoje slike, kako ih mi vidimo. Crteže su nacrtala djeca koja su morala pobjeći iz svojih država. Crtala su crteže na temu putovanja, prošlosti, budućnosti. Bilo je vrlo tužnih i strašnih slika, a sve su to morala nacrtati djeca koja su nažalost morala sve to pretrpjeti. Poslije smo sve te slike poslagali u jednu izložbu u knjižnici.
Nakon toga su nas počastili sokom i napisali smo na jedan papirić što nam se danas svidjelo, a što nije i to smo zalijepili na jedan ormar. Svima nam je bilo žao što smo vidjeli sve to, ali nam je bilo još gore vidjeti da su to sve prošla nevina djeca.
Magdalena Zrnić
