Učenici naše škole i prijatelji iz OŠ Bukovac obilježili su Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje sa svojim učiteljima i razrednicima na Satu razrednika gledajući dokumentarne filmove i fotografije te slušajući tematske pjesme. Posebna pozornost bila je usmjerena na simbole koji su obilježili Domovinski rat i na ratna stradavanja te su učili o povijesnim događajima vezanim za ovaj državni praznik. Također, učenicima je bila pročitana „Priča o gradu“ Siniše Glavaševića, a potom se razgovaralo o obrani grada, patnji i hrabrosti građana Vukovara u ostvarenju dugoočekivanog cilja, a to je slobodna i nezavisna Hrvatska. Učenici su upotpunili svoje znanje o velikim žrtvama rata te su učili o važnosti Domovinskog rata.
Učitelji su s učenicima prošetali do Vukovarske ulice gdje su zapalili lampione u znak sjećanja na sve žrtve rata te kako bi im odali počast i duboko poštovanje.
Učenici nižih razreda su likovnim uradcima doprinijeli obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje te su crtali Vučedolsku jarebicu i vukovarski vodotoranj. Također, učenici sedmog razreda pisali su kratke poruke Vukovaru i Škabrnji u kojima su odali počast žrtvama rata. Njihove poruke poslane su Udruzi roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja „Vukovarske majke“ te su time sudjelovali u projektu „Vukovar i Škabrnja u Zagrebu.“
Ovo su neke od poruka:
Vukovare, duboko u sebi čuvam za tebe posebno mjesto i čuvat ću ga do kraja života. (Otilija Milak, 7.b)
Svaki dan prolazim Ulicom grada Vukovara, a u studenom svijeće me podsjete na svu tugu i hrabrost, bol i patnju koju su ljudi u Vukovaru prošli. Na osamnaesti dan istoga mjeseca svi se prisjećamo žrtava i osjećamo zahvalnost za sve što imamo. (Jana Križaj, 7.a)
Dragi Vukovare, zauvijek će se pamtiti tvoje rane koje su ti nanijeli zli ljudi. Nećemo dopustiti da te se zaboravi, uvijek ćeš biti u našim srcima i mislima. (Marija Vukšić, 7.b)
Javljam ti, grade, da sam ja u redu. Nagledao si se ljudske zlobe, osjetio bol uplakane majke u razrušenom domu… Dunav teče dalje, i vrijeme s njim, ali rane ne zarastaju. Ostaje velika praznina. Iako nema tvojih najmilijih, oni su tu, putuju kroz život u našim srcima. (Jadranka Miljić, 7.a)
Vukovare, grade heroju, ti si ponosna suza u našem oku. (Arwen Regušić Popović, 7.a)
Vukovare i Škabrnjo, hvala vam za vašu žrtvu, hvala vam što ste dali ono što je svakome najvrednije. Možda za vas to nije bila žrtva, već dar koji ste dali Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Taj dar bio je naša sloboda, sloboda koju ste uzeli sebi i dali je meni i budućim naraštajima Hrvatske. (Nikola Nikšić, 7.a)
Dragi građani Vukovara i Škabrnje, vaše žrtve moja su inspiracija za uspjeh. (Domagoj Ozobić, 7.b.)
Učenica 6.a. razreda, Larisa Dill sudjelovala je na natječaju „Napiši pjesmu i osvoji bicikl“ u organizaciji Lions klub Vukovara te je napisala pjesmu:
Moj Dunave
Od crne šume do Crnog mora
Najcrnji si bio tih tužnih zora…
Moj Dunave…
Devedeset prve
Ispirao si obale paloga grada
Pamtiš to još i sada…
Moj Dunave…
Iz izvora uplakanih očiju
Tekle su tebi suze
Za sve one koje rat uze.
Moj Dunave…
Krv nevinih ljudi
Prolijevala se
Iz vukovarskih grudi.
Moj Dunave.
Te godine
Primio si i kapi kiše.
I nebo je plakalo.
Ne ponovilo se nikad više!
Moj Dunave.
